Električni automobili uvjeravaju svojim prednostima
Brzi rast voznog parka - s oko 300 milijuna vozila 1980. godine na više od 1,3 milijarde u 2024. godini, a time i sve više prijeđenih putničkih kilometara - pogoršava problem. Bez ciljanog dekarboniziranja prometnog sektora, prijeti daljnje povećanje zagađenja CO₂.
Sveobuhvatna strategija za smanjenje CO₂ apsolutno je neophodna, a električni automobil ovdje nudi jasne prednosti. S učinkovitošću od oko 70 posto, jasno nadmašuje druge pogonske tehnologije:
Vodikovi pogoni postižu samo oko 20 posto,
sintetička goriva (e-goriva) oko 13 posto,
a konvencionalni motori s unutarnjim izgaranjem postižu vrijednosti između 15 i maksimalno 30 posto.
Ova tehnička superiornost čini električna vozila najboljim izborom za dekarbonizaciju cestovnog prometa.
Ostala pogonska rješenja koja se oslanjaju na vodik i e-goriva učinkovitije se koriste u drugim sektorima, poput teške industrije i zrakoplovstva. Ova međusektorska optimizacija ključna je za održivo poboljšanje globalne CO₂ bilance.
Trend rasta prodaje se nastavlja
Unatoč negativnim naslovima o padu prodaje električnih vozila, globalni trend prodaje nastavlja rasti.
U 2024. godini prodano je oko 17 milijuna novih energetskih vozila (plug-in hibrida i električnih automobila), što čini oko 20% globalne prodaje vozila.
Međutim, manje od 5% globalnog voznog parka je elektrificirano.
Visoka prosječna starost vozila, oko 13 godina u Europi, naglašava izazov dekarbonizacije prometa:
Zamjena cijelog voznog parka električnim automobilima trajat će nekoliko desetljeća, čak i ako prodaja nastavi rasti.
CO₂ bilanca električnih automobila: činjenice o procjeni životnog ciklusa
Kritičari često navode CO₂-intenzivnu proizvodnju električnih vozila kao argument protiv njihovih ekoloških prednosti. Naime, električni automobili započinju s takozvanim "CO₂ ruksakom", koji je uzrokovan energetski intenzivnom proizvodnjom baterija.
Međutim, odlučujući faktor je da se oko 80 posto emisija tijekom životnog ciklusa konvencionalnog vozila generira tijekom njegove upotrebe - područje u kojem električni automobil postiže visoke rezultate zahvaljujući svom pogonskom sustavu.
Takozvana točka izjednačenja, od koje električni automobil ima bolji ugljični otisak od motora s unutarnjim izgaranjem, uvelike ovisi o miksu električne energije. U 2023. godini, ta točka izjednačenja iznosi:
oko 58,000 kilometara u Njemačkoj,
41,000 kilometara u SAD-u i
u Kini, zbog visokog udjela električne energije iz termoelektrana na ugljen, 118,000 kilometara.
Međutim, s planiranim širenjem obnovljivih izvora energije, ove brojke bi se trebale značajno smanjiti. Do 2030. godine, očekuje se da će točka izjednačenja iznositi samo 23,000 kilometara u Njemačkoj, 21,000 kilometara u SAD-u i 53,000 kilometara u Kini.
S energetsko-političkog stajališta, čak bi i potpuna zamjena cijelog voznog parka u Austriji i Njemačkoj električnim automobilima bila izvediva.
15% više električne energije za potpunu elektrifikaciju
Naši vlastiti izračuni pokazuju da bi se potrošnja električne energije u Austriji i Njemačkoj povećala za oko 15% ako bi cijeli vozni park bio potpuno elektrificiran. Ova povećanja naglašavaju da bi opskrba električnom energijom u obje zemlje mogla pokriti dodatnu potražnju za elektromobilnošću ako se pridržava plana za širenje obnovljivih izvora energije.
Globalne strategije za elektrifikaciju
Elektrifikacija transporta napreduje diljem svijeta uz različite pristupe - od dogmatskih do pragmatičnih i protekcionističkih.
Europa
Europa slijedi visoko reguliran, dogmatski pristup usmjeren na brzu elektrifikaciju voznog parka. Regulatorne mjere, poput ciljeva za vozne parkove, igraju ključnu ulogu u tome.
Ove regulative prisiljavaju proizvođače vozila da se pridržavaju određenih CO₂ ograničenja za cijeli svoj vozni park, pri čemu se zahtjevi svake godine postrožuju. U slučaju nepoštivanja, proizvođači se suočavaju s visokim kaznama koje mogu doseći stotine milijuna eura. Ova regulatorna strogost ima za cilj dodatno potaknuti tržište električnih vozila i ubrzati dekarbonizaciju transporta. Međutim, u praksi se pojavljuje drugačija dinamika. Na političkoj razini, europski proizvođači automobila intenzivno interveniraju kako bi ublažili pridržavanje ovih ciljeva za vozne parkove. Vode se rasprave o tome trebaju li se kazne nametati u slučaju neispunjavanja ciljeva ili bi se ukupni ciljevi za vozne parkove trebali smanjiti.
Ako se ovi zahtjevi ublaže, to bi moglo odgoditi razvoj elektromobilnosti u Europi na srednji rok. Elektrificirana vozila trenutno čine oko 22% novih registracija u Europi.
Kina
Kina je apsolutni lider u elektrifikaciji i već 50% svih novih registracija čine elektrificirana vozila. Zemlja slijedi pragmatičan pristup i fokusira se na električna vozila s baterijama kao i na hibridne pogone.
Posebno u ruralnim područjima gdje infrastruktura za punjenje još nije potpuno razvijena, hibridna vozila nude praktično privremeno rješenje. U usporedbi s konvencionalnim motorima s unutarnjim izgaranjem, hibridi mogu uštedjeti oko 20% emisija CO2 tijekom cijelog svog životnog ciklusa. Kina također potiče tržište ciljanom ekspanzijom infrastrukture za punjenje i dostupnošću jeftinih početnih modela, što potrošačima olakšava ulazak na tržište.
SAD
S druge strane, u SAD-u dominira protekcionistički i oportunistički pristup. S ponovnim predsjedništvom Donalda Trumpa, očekuje se da će rast prodaje električnih automobila biti usporen kako bi se zaštitila domaća naftna industrija. Udio elektrifikacije u novim registracijama trenutno iznosi samo oko 10%, što je znatno manje u usporedbi s Kinom i Europom.
Uspješni modeli elektromobilnosti
Uspješni modeli Kine i Norveške impresivno pokazuju da elektromobilnost može funkcionirati. Uspjeh Kine posebno se pripisuje činjenici da je zemlja stvorila ključne okvirne uvjete, kao što je nacionalna infrastruktura za punjenje, koja je neophodna za svakodnevnu upotrebu električne mobilnosti. Osim toga, jeftini početni modeli u Kini znatno olakšavaju potrošačima ulazak na tržište, što potiče prihvaćanje i širenje električnih vozila.
Kina je nesumnjivo školski primjer kako elektromobilnost nije samo moguća, već se može i uspješno ekonomski implementirati. Ona služi kao nacrt i jača naše uvjerenje da će se elektromobilnost dugoročno uspostaviti i u Europi i SAD-u, iako s određenim vremenskim zaostatkom.
